skribomatić (Postovi o kontrarevolucija)

Crtice o svijetu mržnje

luka matić — Sat, 13 Sep 2025 22:10:32 GMT

Čim je ubijen Charlie Kirk, započelo je njegovo kovanje u svece i crtanje mete svima onima koji se ne uklapaju u antropologiju civitas dei kakvu je Kirk propovijedao. Iako se, pod pritiskom spoznatih činjenica, moralo odustati od teze da je Kirka ubila ekstremna ljevica, bujajuća neokonzervativna javnost nije odustala od demonizacije nasljeđa Francuske revolucije i od demonizacije svih neistomišljenika redom.

Jasno je da fenomeni kojima smo, nažalost, imali prilike svjedočiti posljednjih dana zahtijevaju podrobnije razmatranje, nadam se i u dijalogu. Sedam crtica koje slijede napisao sam kako bi služile kao podsjednik da ne treba svaku tvrdnju prihvaćati at face value.

Američko društvo već je sigurno cijelo desetljeće, ako ne i dulje, poprište kulturnih ratova. Zbog opće amerikanizacije zapadnog svijeta, ti se kulturni ratovi prelijevaju i kod nas. S obzirom na razorne posljedice koje nastaju u angloameričkom svijetu, sad je važnije nego ikad odbiti sudjelovati u njihovim sukobima.

tko ga je ubio?

Svakome imalo upoznatome s podacima o ekstremizmu i političkom nasilju istog časa moralo je biti jasno da je vjerojatnost da je Kirka ubio poremećeni ljevičar manja od 5%. Zašto? Zato što je otprilike toliki udio ljevičarski motiviranih ubojstava među svim ekstremističkim ubojstvima u SAD-u u posljednjih 15ak godina.

Podaci FBI-a i ADL-a uspjeli su u tom periodu nabrojati jedno politički motivirano ubojstvo koje je počinio ljevičar. Istovremeno, desničari su počinili 40-200 politički motiviranih ubojstava. Raspon je toliko velik jer ide od najmanjeg broja neosporno politički motiviranih ubojstava do broja koji uključuje potencijalno politički motivirana ubojstva ili ubojstva u kojima je ubojica politički aktivist, ili ubojstva koja imaju više od jednog motivatora. Dakle, 40 žrtava je neosporno. Islamistički ekstremisti u istom su razdoblju manje ubojiti od ekstremnih desničara.

Jordan Peterson za white trash

Charlie Kirk je bio dobar šoumen i loš debater. Najobičniji manipulator i kafanski galamdžija sa prilično jeftinim sofističkim forama. Da nema algoritma društvenih mreža koji forsira sadržaj koji izaziva afektivne reakcije, lik bi bio white trash college dropout koji u trailer parku natočen jeftinim pivom objašnjava svijet drugim white trasherima. Charlie Kirk je onaj tip iz kvartovskog kafića koji je jak na riječima, a poslije petog piva sklon da svakome tko uđe objasni najnovija događanja u svjetskoj politici.

U izdanju iz najgorih trenutaka beogradske apstinencijske krize, Jordan Peterson za Charlieja Kirka je Ciceron lično. That's a hill I'm willing to die on.

Konzumirajući njegov video sadržaj, najviše sam bio razočaran videom iz Cambridge Uniona gdje tvrdi da feministkinja pribjegava uvredama u nedostatku argumenata. Pet minuta sam čekao da ga bar, britanski jetko, negdje podbode ad hominem. Ma jok, nula s ništicom. Ne da ga nije vređala, nego ga je ispreskala ko Mara plitak potok. Ali treba to prikriti pa onda staviš preko pola ekrana da te vređala, da bi publika prebacila na sljedeći video.

biste li se popišali na grob Vojislavu Šešelju?

Prvo i prvo, ako negativno odgovorite na to pitanje, red je da se zapitate što nije u redu s vama.

E, kad smo to apsolvirali, kako ikome može biti čudno što se netko na koga je Kirk huškao obradovao kad ga je ubilo? Možemo to neodobravati, ali vrlo je razumljivo. Iz druge perspektive, oduševljenje iznimnim parapopolitičkim situacijama ima veze i sa apolitičnošću politike, ovim vječnim vraćanjem istog nakon pada berlinskog zida.

Kad redovita politička aktivnost koja se odvija u političkim institucijama ima uvijek iste ishode bez obzira na to tko je na vlasti, demos u parapolitičkim događanjima traži povijesno zbivanje -- ne zna, nažalost, da ga tamo neće naći.

Smrt Charlieja Kirka nije ovdje iznimka. Kad umre neki takav, divisive personality, oni koji su ga preživjeli -- slave. U anglosaksonskim kulturama, it's not a bug, it's a feature. Treba li podsjećati da su navijači Liverpoola i klubova iz rudarskih krajeva Britanije četvrt stoljeća po stadionima i ulicama pjevali we're gonna have a party when Maggie Thatcher dies? A kad je konačno umrla: na ulicama i trgovima diljem zemlje bile su fešte sa sve šampanjcem i vatrometom; na londonskom West Endu publika je ustala i zajedno s ansamblom Čarobnjaka iz Oza pjevala: Ding dong the witch is dead. Which old witch? The wicked witch!

štrudla Magde Gebels

Kad je ubijen, prenaglašavano je da je Charlie Kirk bio muž i otac dvoje djece, kao da je ubijen zato što je bio muž i otac dvoje djece. Dovoljno smo epizoda Criminal Mindsa pogledali da bismo znali kako bi u tom slučaju bio ubijen u svojoj kući ili na nekom drugom mjestu značajnom za njegovu obitelj.

Kad sam bio klinac, u časopisima je popularan bio kviz koji je pitao koga biste htjeli za predsjednika i onda naveo tri-četri profila. Naravno, svi su birali lika koji ne pije, ne puši, ne jede meso, vjeran je suprug i voli životinje. Znate li čiji je to profil? Adolfa Hitlera.

Jedan tviteraš prisjetio se tim povodom svoga djeda, koji je običavao reći »a Magda Gebels je pravila sjajnu štrudlu!« Mislio je na to da se svakom počiniocu zla može pronaći neka dobra strana koja se može reklamirati. To što je Kirk bio dobar muž i brižan otac ne mijenja na stvari da je, javno djelujući, činio zlo. To se ne isključuje. Ljudska egzistencija je višeslojna i višedimenzionalna, a nije imuna ni na kontradikcije između javne i privatne persone.

sloboda govora i liste za odstrel

Druga stvar koja se prenaglašavala bio je Kirkov citat da je društvo u krizi jer ne slušamo jedni druge. True dat! To je velika istina kad se, tako, izvadi iz konteksta.

Problem nastaje tamo gdje Kirk ne da nije slušao, nego je aktivno ušutkavao druge. Njegova organizacija, Turning Point USA, kurira dvije liste: Professors Watchlist i Education Watchlist. Na tim listama, dostupnima na webu, objavljuju se profili sveučilišnih nastavnika i školskih administratora koji imaju stavove kakvi se ne sviđaju MAGA pokretu. Stvar funkcionira tako da Kirk objavi nečiji profil na listi za odstrel, a onda zadrigli redneci natočeni jeftinim pivom šalju uvredljive mailove, zovu te na posao i psuju te, zovu te kući i psuju te, obraćaju se tvojoj instituciji i traže da te otpuste. Bit će dobro ako nekog i fizički ne napadnu.

Uostalom, ako čitate ovo na materinjem jeziku, onda vam je dobro poznato kako to funkcionira sa listama nepoćudnih, u Srbiji od gorespomenutog Šešelja do Informera, u Hrvatskoj od Marinka Božića devedesetih pa do desničara danas.

Radeći posljednje ispravke u ovom tekstu, pročitao sam vijest da su se neokonzervativni influenceri poduhvatili zagorčavanja života ljudima za koje smatraju da su neprimjereno reagirali na Kirkovu smrt. Podignuta je stranica Expose Charlie's Murderers (arhivirana ovdje) koja za sebe kaže da This is the largest firing operation in history. U svega par dana pripremili su ~30.000 profila nepoćudnih. Sloboda govora? Prvi amandman na Ustav? Nije li protivljenje cancel culture bila jedna od ključnih poenti neokonzervativnog pokreta?

talibanizam s raspelom

Svaki peti odrasli Amerikanac je katolik. Ako protestantske denominacije promatramo kao pojedinačne religije, katolici su pojedinačno najveća vjerska grupa u SAD-u. Po broju katolika, SAD su četvrte u svijetu (iza Brazila, Filipina i Meksika). Svejedno, od 45 predsjednika, samo dvojica (JFK i Biden) bili su katolici. Amerika je anti-katolička jer je katoličanstvo, doktrinarno, religija univerzalizma kojoj je na čelu Papa u Rimu. JFK je u svojoj kampanji morao uvjeravati elektorat da će biti vjeran Ustavu a ne svom vjerskom poglavaru.

Amerika je anti-katolička i jer su katolici prljavi migranti. Vi sad mislite na Latinose, ali ne. Prljavi rasijalizirani migranti prvo su bili Irci, Talijani i Poljaci.

Američka elita ostaje WASP (White Anglo-Saxon Protestant) čak i kad to demografski možda više nije. Ona je America First pod svaku cijenu. Za nju ne postoji apel univerzalnosti, ona sve reducira na svoju mjeru. Charlie Kirk bio je laički svećenik te političke religije.

Evangeličko kršćanstvo, kao konvertitska vjera (born again Christians), zelotsko je u naravi. Nasuprot teološkoj dubini i širini katoličanstva, pravoslavlja, evropskih protestantskih crkvi, islama i judaizma, američko evangeličko kršćanstvo je reducirano na oganj i mač, agresivno ispovijedanje stroge, plitke, slijepe vjere. Ono je zatucano i opasno, talibanizam s raspelom.

katoličanstvo u krizi

Prateći reakcije nominalno katoličkih političara (a la Miletić i Troskot) te društvenih aktera (od Željke Markić naniže) nevjerojatno mi je da ti ljudi svoju vjeru ispovijedaju molitvom koja kaže: »vjerujem [...] u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha«.

Kao nekome tko je položio katoličku teologiju, vidjeti paralele katoličanstva s američkim talibanizmom vrijeđa mi pamet. dakle, u američkom talibanizmu u koji se naši politički »katolici« ugledaju nema:

a) Duha Svetoga kao božanske osobe koja čuva i vodi Crkvu u istini. On je kod američkih talibana svega osobni doživljaj djelovanja Boga kroz njih same. Maltene marioneta aktualnog političkog projekta.

b) univerzalne i jedinstvene (grč. katholikos) Crkve, već svaki seoski prevarant sam sebe može zarediti i početi tumačiti Sveto Pismo makoliko nepismen bio;

b') američke protestantske crkve su partikularne, lokalne, konfederalno povezane, doktrinarno neusklađene, a Spasenje reduciraju na ishode američke unutarnje i vanjske politike;

c) općinstva svetih maltene nema. Protestantizam je sola Scriptura, i daje primat Pismu nad drugim teološkim izvorima. No kod ovih talibana -- koji dvojbeno poznaju Pismo, nekmoli teologiju, tumačenje Pisma stvar je nahođenja pojedinačnog tumača, ranijespomenutih seoskih prevaranata, a općinstvo svetih realizira se kao zajednica tumača i njegove pastve.

d) nema oproštenja grijeha. Teološki, protestantizam polazi od ukidanja posredništva između Boga i čovjeka pa onda nema potrebe ni za sakramentom pormirenja, ispovijedi i pokore jer se svatko može sam ispovijediti Bogu. Dok je u katoličanstvu sakrament jasno strukturiran, evangelička zelotska vulgarizacija kršćanstva svodi oproštenje grijeha na konformiranje svojoj normi. Dok je katoličanstvo orijentirano ka grešniku i njegovu Spasenju, američki talibani mrze grešnike izvan svojih redova.

E sad, lako bismo mi sa čovjekom i Bogom, ali oprost grijeha mora funkcionirati i u Crkvi kao zajednici vjerujućih. Toga kod američkih talibana nema. oni ne opraštaju, oni osuđuju i kažnjavaju. Utoliko, katolici koji to podržavaju, promašili su Crkvu.

MPT na Hipodromu: dobrodošli u 1789. godinu

luka matić — Sun, 06 Jul 2025 06:05:57 GMT

Teza je ova: MPT se reinventao i od parazita na ustašluku natjerao ustašluk da parazitira na njemu. Pored toga, okupio je ne-ustašku publiku koja se prima na vjeru, Gospu, zemlju-koju-je-Bog-sačuvao-za-Hrvate, svetost domovine, pobjedu-u-pravednom-obrambenom-ratu i slično. Otkako je zadužio pušku po kojoj je zaradio nadimak, MPT vodi građanski rat. samo što to više nije onaj građanski rat koji se vodio 1941-1945, nego onaj koji se vodi od 1789. godine.

Novi, od ustašluka oprani MPT, opasniji je zato što se više ne bori protiv nasljeđa NOB-a, nego protiv nasljeđa Velike francuske buržoaske revolucije. A kad padne nasljeđe te revolucije (tj. od danas), onda i službeno više nemamo građansko društvo već živimo u svijetu neartikuliranog i neinstitucionaliziranog nasilja ancien régimea. Kad se to dogodi, nema više rezervnih pozicija na kojima se možemo regrupirati pa sa njih ponovo tražiti ekspanziju socijalnih prava koja smo izgubili u jugoslavenskim ratovima.

Kad padne građansko društvo, onda više nema ni ustava ni zakona ni ljudskih i građanskih prava. Nema više narodnog suvereniteta utjelovljenog u demokratskim institucijama. Ima samo božje providnosti koja kroz klerikalnu nomenklaturu osveštava vladarsko gospodstvo.

Ne slučajno, u MPT-ovoj poetici (kao ni u suvremenom hrvatskom nacionalizmu) nema Matije Gupca i Stjepana Radića. Oni, kao likovi kmetske i seljačke emancipacije, borbe i prkosa hijerarhijama nejednakosti -- narodnog suvereniteta, ako hoćete -- neprijatelji su MPT-ove agende. Kao i drugi neokonzervativni akteri diljem svijeta, i MPT svojoj publici nudi antimodernističku utopijsku viziju, civitas dei u kojemu će svi oni dobiti ono za što se intimno osjećaju zakinutima.

hodočašće hipodromsko

Ako ćete poslušati ijednu pjesmu sa Hodočasnika (2025), poslušajte »Ravnotežu«. To je samorazumijevanje novog MPT-a. Odmah u glavu počinje sa za-dobrim-konjem-prašina-se-diže metaforom a onda dalje udara bez greške sa

Što nam mogu lanjski snjegovi

Šta će crni oblak planini

Njemu je jasno da nema opoziciju koja ga može zaustaviti kao i da njegove »note ruše ravnotežu« i da ga sa masovnom publikom »isti snovi vežu«.

rebranding & reinvention

MPT je shvatio da mu ustaški branding ograničava doseg. Svaki koncert koji je održao danima je za sobom povlačio brojanje ustaških kapa u publici, desnice podignute romanamente, otpjevane jasenovce, rafaele bobane, jure francetiće i imotske kamione.

Svaki neodržani koncert koštao je novca i vremena te izgubljenog prihoda.

Prebacivanjem na soft varijantu sa puno dogwhistlinga uspio je svesti ustašluk na onaj ZDS s uvoda u »Bojnu Čavoglave« od kojeg su ga sudovi abolirali jer umjetničko djelo. Majstorski, od pjevača koji parazitira na (kripto)ustaštvu, natjerao je (kripto)ustaše da parazitiraju na njegovoj poetici jer druge infrastrukture više nemaju.

povijest

Na Bilo jednom u Hrvatskoj (2006) i posebice na Ora et Labora (2013) MPT ukapira da povijest ne počinje 10. travnja 1941. godine i kreće s eksploatacijom vjerskih motiva i povijesnih motiva do kraja perioda tzv. narodnih vladara koji preuzimaju centralno mjesto.

stihovi »Početka«, prve pjesme na Bilo jednom u Hrvatskoj kažu:

A ja neću živjet' u tom grijehu

neću takav put za našu djecu

ej da može moja pjesma popraviti svijet

pa onda refren »Dolaska Hrvata«:

Ljubi svoju zemlju

ljubi blagoslovljen plod

i ponosno po njoj hodaj

svoj zemaljski hod

Nema više ljute trave, plavih očiju bijela lica, crnih noći bijelih puteva, gustih magli i drugih kriproustaških motiva u prvom planu. Samo božje pomazanje i primordijalno uspostavljena narodna zajednica.

globalni kontekst

MPT tu nije nikakva iznimka ili endemska pojava, sa istom političkom agendom nastupaju neokonzervativci diljem svijeta, od Trumpa i MAGA pokreta naniže. S time se imamo boriti, a kako nam točno poručuje MPT, strategije i taktike su nam passé.

Moralističko gađenje nad »brđanima« i kvaziantifašističko gađenje nad »ustašama« politički su impotentni kao i strategije američkih demokrata pred Trumpom, ili njemačkih liberala i ljevice pred AfD-om i neokonzervativizmom CDU/CSU. Jedan od razloga zašto je tome tako čini mi se da je u motivaciji. Neokonzervativci nude svojoj sljedbi neki civitas dei za koji se mogu boriti. S naše strane, alternativne utopijske vizije nema, tek grčevito držanje društvenih elita za stečene pozicije. (o tome što su te elite dalo bi se napisati disertaciju, o stečenim pozicijama samo da će neminovno biti izgubljene)